Sudjelovati na Danima Orisa znači tijekom dva dana proživjeti prilično jedinstveno iskustvo. U sjećanju su mi još svježi utisci nakon što sam prošle godine prvi put sudjelovao na tom godišnjem simpoziju, 15. Danima Orisa. To i nije pohvala za nekoga tko rado ističe da redovito prati suvremena zbivanja u arhitekturi. Ali – bolje ikad nego nikad. I dok pišem ove retke ponovno osjećam ono posebno ozračje koje vas obuzme pri ulasku u impresivnu dvoranu Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Odmah osjetite energiju nekih tisuću ili tisuću i pol, uglavnom mladih arhitekata, koji kao i svake godine s pomalo bučnim nestrpljenjem očekuju prvog predavača.